Josip Badalić rođen je 7. lipnja 1888. u Deanovcu, a umro 11. kolovoza 1985. u Zagrebu.
Bio je ugledni hrvatski povjesničar i slavist. U Zagrebu je polazio Filozofski fakultet, te studij nastavio u Berlinu. Radio je u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a od 1945. bio je profesor ruske književnosti. Pisao je o vezama hrvatske i ruske književnosti, istraživao i opisivao inkunabule u Hrvatskoj i Sloveniji, te pisao o bibliotekarstvu i objavljivao putopise. Njegovo ime od 1992. nosi Osnovna škola u Graberju Ivanićkom. Josip Badalić pokopan je na groblju u Križu, zajedno sa suprugom i to na mjestu odakle seže pogled na brežuljke ljubljene mu Moslavine.
Osim širokog i značajnog književno-znanstvenog rada, Badalića se ističe kao posebnog pedagoga koji predavajući, priča priču svog života. Njegovi studenti i suradnici, Matko Peić, Aleksandar Flaker, Radomir Venturin, Saša Vereš a pogotovo Dragutin Pasarić svjedoče o osebujnosti Badalića kao osobe, intelektualca i posebno Moslavca koji ljubeći svoj zavičaj putuje svijetom i uvijek mu se vraća. I u dubokoj starosti, Badalić piše putopise i opet se vraća u rodnu Moslavinu, hodajući moslavačkim šumama i šikarama oduševljava se bogatstvom nafte i novim mogućnostima koje ona pruža Moslavini. Vraćajući se, on evocira svoje djetinjstvo, svoj put, svoje naukovanje, piše Moslavačke razglednice koje su još danas jedne od najljepših putopisnih priča izašle u 4 izdanja.
Uz 100 – tu godišnjicu rođenja od 1988. godine održavaju se Badalićevi dani u Križu kada se Odlukom Općinskog vijeća Općine Križ dodjeljuje Plaketa Josip Badalić najboljem studentu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnost, Katedre za ruski jezik i Katedre za rusku književnost.
Ove godine to je Antonio Milovina, koji se tijekom studija istaknuo kao izuzetan student, te je zbog svoje marljivosti i predanosti studiju te iznadprosječnih ostvarenih rezultata, predložen za dodjelu Plakete Josip Badalić u ime Katedre za ruski jezik i Katedre za rusku književnosti.
Josip Badalić i Milka Trnina osim rodnog zavičaja, dijele i svoj značaj u svijetu, te iza tog za nas iz Moslavine najznačajniji povratak, sjećanje i ljubav prema svom zavičaju. Nijedno od njih nije zaboravilo otkuda su potekli. Bili su Hrvati svugdje u svijetu, nijednom to ne zanemarivši.
Badalić je osebujan kao i Trnina po širini svog znanja, kozmopolitizmu, toplini i humanosti koji su im obilježili živote. To su osobine koje nas pokreću, po njima su bili veliki. Na putu od Milkinog Sipa do antičke Sipćine vrlo je lako zamisliti starog profesora kako sa štapom gaca stazama koje nas sve povezuju.
